To je otac koji je svjestan svog očinstva. On je odgovoran ne samo za začeće i materijalno uzdržavanje djeteta nego i za njegov cjelokupni razvoj. On želi biti otac koji preuzima očinstvo kao svoju životnu zadaću, obvezu, vlastiti kreativni čin, u kojemu sudjeluje od početka do kraja. Ponosan je što je otac, i to baš djeteta koje je dobio. On ne dijeli roditeljske poslove na muške i ženske, očeve i majčine. Jednako je u stanju zamijeniti majku ako dijete ostane bez nje, kao što majka zamjenjuje oca ako dijete ostane bez njega. To je punopravni i ravnopravni roditelj djeteta kao i majka. Spreman je na funkciju »samohranog oca« kao što je majka spremna da postane »samohrana majka«. On nije »pola roditelja« bez kojega se može. On ima pravo da bude »pola roditelja« bez kojega se ne može, što se danas u mnogo slučajeva pripisuje samo majci.

Ako sada usporedimo stvarnog oca s tim »ocem budućnosti«, nužno se nameće potreba emancipiranja današnjeg očinstva. To ne znači da otac preuzima »majčinske« funkcije nego da su roditeljske funkcije ravnopravno i suodgovorno podijeljene između majke i oca, da su u središtu roditeljstva i otac i majka, a ne samo majka. To pretpostavlja borbu protiv predrasuda o nužnosti majke, i to isključivo majke, za pravilan odgoj i razvoj djeteta, jer je jedino ona adekvatno emocionalno opremljena za takav posao, borbu protiv mišljenja o nesposobnosti oca da se emocionalno daje djetetu, da se za nj »žrtvuje« i samo njemu posveti. Mislim, da takva mišljenja vrijeđaju ličnost oca, i uopće muškarca.

Feminizacija roditeljstva najveći je protivnik emancipiranog roditeljstva. Zasniva se na predrasudi o fiksiranoj komplementarnosti muškaraca i žena, s nekakvim muškim i ženskim kvalitetama ličnosti, što tek zajedno može predstavljati cjelovitu roditeljsku ličnost. Takva mišljenja izravno vode u isključivo majčinstvo i potisnuto očinstvo, što je neodrživo prema današnjim rezultatima znanstvenih istraživanja.

Samo ravnopravno i partnersko roditeljstvo s jednakim udjelom očinstva i majčinstva uz paralelno održavanje i bračnog partnerstva roditelja omogućuje ostvarivanje osnovnih ciljeva njege, odgoja i razvoja djeteta unutar obitelji. Naime, cilj podizanja djece je njihovo osamostaljivanje, odrastanje, odvajanje i realizacija vlastitog odraslog partnerstva. To je nemoguće ostvariti uz isključivo majčinstvo sa simbiotskom vezanošću djeteta uz majku u njegovoj odrasloj dobi, a upravo je to karakteristika potisnutog i marginaliziranog očinstva unutar roditeljstva.

Dr. Pavao Brajša, Glas Koncila, broj 20 (1717), 20.5.2007.