Ako je to tako, znači da "svi mi" pogrešno shvaćamo ovo pitanje. Kaže se da rastava braka znači kraj valjanog braka; međutim, kad se brak proglasi ništavnim, znači da uopće nije bio valjan. Ovu razliku uočava čak i građansko pravo. U svim državama svijeta građansko pravo dopušta proglašenje braka ništavnim u slučajevima kad jedno od mladenaca nije na valjan način iskazalo pristanak.Klasičan slučaj je onaj kad je pijani mornar, nakon što se otreznio, otkrio da je "oženjen". Prema zakonu, on zapravo nije vjenčan, jer brak zahtijeva svjesni pristanak, a osoba koja se otrovala alkoholom ne može pristati ni na što, budući da pristanak podrazumijeva bistru glavu.

Crkveni zakon kaže da bi brak bio valjan i sakramentalan, i jedna i druga strana mora biti sposobna dati pristanak o bje moraju nakon toga dati pristanak. Sakramentalni brak, podrazumijeva doživotnu vjernost i spremnost na rađanje djece. To je dio pristanaka na sakramentalni nerazrješivi brak.

Kakvo je katoličko stajalište o rastavi braka? Ono glasi da rastava braka " završetak istinski sakramentalnog braka " nije nikad moguća. Kad je riječ o proglašenju braka ništavnim, crkveno i građansko pravo imaju isto stajalište, ali oni se potpuno razlikuju kad je riječ o rastavi braka, budući da Crkva kaže da se sakramentalni brak može završiti samo smrću jednog od supružnika.

djelomično preuzeto iz knjige Keating, Karl: Što katolici doista vjeruju, Verbum, Split, 2007.

---