Prije dvije godine moj suprug i ja smo se sudski razveli nakon sedam godina braka. Brak je sklopljen u crkvi, jer smo oboje katolici, te sam potpuno svjesna težine i neraskidivosti valjano sklopljenoga crkvenog braka.

Ne ulazeći ovom prilikom u sve pokušaje spašavanja braka i sve razloge zbog čega je do rastave ipak došlo, zbog moga (i suprugova) uvjerenja da postoji osnova za sumnju da naš brak nije valjano sklopljen, molim vas da objasnite na koju se crkvenu instancu možemo obratiti za eventualno pokretanje ispitivanja valjanosti crkvenoga braka, odnosno kakav je u tom slučaju postupak.

Nikolina iz Zagreba

Ako imate utemeljene razloge za mišljenje da Vaš brak nije bio valjan, možete se obratiti, osobno ili pismeno, na biskupijski ženidbeni sud. Naime, svaka biskupija ima ženidbeni sud, a u Zagrebu se možete obratiti na Međubiskupijski sud u Zagrebu.

No, prije nego što se obratite bilo bi korisno da provjerite ima li stvarnog temelja za poduzimanje toga koraka. Pokušat ćemo Vam iznijeti važnije i češće razloge zbog kojih bi vrijedilo pokušati pokretati postupak, koji bi onda donio i mjerodavni sud, ili da braka zapravo nije ni bilo, ili da je brak valjan te da bračni vez, bez obzira na sadašnje stanje, i dalje traje.

Brak, premda službeno sklopljen pred crkvenim predstavnikom, nevaljan je ako je sklopljen usprkos postojanju obeskrepljujućih zapreka, tj. usprkos okolnosti koje određenu osobu čine nesposobnom za sklapanje ženidbe. Postaje tako različite zapreke. Zapreka je ako mladenci nemaju traženu dob, po Zakoniku kanonskoga prava za muškarca se traži dob od navršene 16. godine, a za ženu navršena 14. godina, no po odredbi naše biskupske konferencije traži se dob od navršenih 18 godina i za zaručnika i za zaručnicu, a za sklapanje ženidbe ranije traži se posebna dozvola mjesnog biskupa.

Zapreka za valjano sklapanje ženidbe je i nemoć bilo zaručnika bilo zaručnice za bračni čin koji je po sebi prikladan za rađanje djece. Nesposobna za sklapanje valjanoga braka također je svaka osoba koja je vezana prijašnjom ženidbom, svetim redom ili doživotnim zavjetom čistoće. Nevaljana je i svaka ona ženidba koja je sklopljena nakon što je zaručnica oteta ili prisilno zadržane u svrhu sklapanja ženidbe, osim ako se poslije ženi fizički rastavljenoj od otmičara i smještenoj na sigurno i slobodno mjesto zajamči zaista posve slobodni izbor udaje s tom osobom.

Ne može valjani brak sklopiti ni osoba koja je sudjelovala u zločinu ubojstva vlastitog ili tuđeg supružnika u svrhu sklapanja nove ženidbe. Nevaljana bi bila i ženidba između srodnika u izravnoj lozi u svim koljenima te u sporednoj lozi do četvrtog koljena uključivo, te medu pripadnicima svojte u izravnoj lozi. Postoji i zapreka razlika vjere kao i javnog ćudoređa koja proizlazi iz nevaljane ženidbe nakon uspostavljanja zajedničkog života i iz razglašenog odnosno javnog suložništva, a obeskrepljuje ženidbu u prvom koljenu izravne linije između muškarca i rođaka žene i obratno. Konačno, valjano ne mogu sklopiti brak ni oni koji su povezani zakonskim posvajanjem odnosno posvojenjem, i to u izravnoj lozi ili u drugom koljenu sporedne loze.

Druga skupina razloga za moguću nevaljanost ženidbe čine okolnosti zbog kojih nije moguć valjan pristanak. Tako valjan ženidbeni pristanak ne mogu dati osobe s nedostatnom uporabom razuma, tj. osobe kod kojih je zbog duševnih bolesti ili duševnih poremećaja pogođena sama uporaba razuma. Tako kronični alkoholizam ili kronična ovisnost o drogi može biti temelj proglašenja ženidbe nevaljanom, ako se dokaže tolika ovisnost o otrovnim sredstvima u vrijeme sklapanja ženidbe da su razum i volja bili neizlječivo oštećeni.

Ni osobe s teškim nedostatkom suda razlučivanja, koje nisu sposobne shvatiti bitna svojstva braka, bračna prava i obveze, odnosno kršćansku ženidbu s njezinim bitnim svojstvima i čimbenicima, ne mogu dati valjan ženidbeni pristanak. Naime, oni koji ulaze u brak moraju biti u stanju da je moć njihova rasuđivanja razmjerna značenju ženidbenog pristanka odnosno moraju biti sposobni ocijeniti značenje i posljedice takvoga pristanka.

Ne mogu sklopiti valjanu ženidbu ni osobe nesposobne za preuzimanje bitnih obveza ženidbe, tj. osobe koje zbog razloga psihološke naravi nisu sposobne preuzeti obveze ženidbe. Riječ je o osobama koje prihvaćaju i hoće ženidbu sa svim njenim bitnim svojstvima, ali su nesposobne ispuniti preuzetu obvezu, bilo da su nesposobne za nerazrješivu ženidbu, bilo da su nesposobne za življenje bračne vjernosti. Razlog zašto ne mogu ispunjavati bitne ženidbene obveze mogu biti duševne bolesti u početnom stadiju te različita psihička poremećenja, kao što su poremećaji manjkavog psihološkog razvitka pa osoba ostane psihološki nezrela, nepostojana odnosno nesposobna za postojani odnos prema osobi drugoga spola u skladu s ljudskim dostojanstvom. Kod takvih osoba moguće su pojave nastranosti kao što su homoseksualizam, nimfomanija, sklonost incestu i slično. Nesposobnost za ispunjenje bitnih ženidbenih obveza može biti posljedica šoka, alkohola, droge, unutarnjega straha.

Valjanu ženidbenu privolu ne mogu dati ni osobe kod kojih postoji nedostatak minimalnog znanja da je ženidba trajna zajednica između muškarca i žene koja je usmjerena na rađanje djece na temelju spolne suradnje.

Nevaljana je ženidbena privola ako se dogodi zabluda o osobi, tj. da netko misli da se ženi ili udaje zapravo za drugu osobu, a ne onu koja je na vjenčanju. Također ne može biti sklopljena valjana ženidba ako bi netko ušao u brak zaveden u svrhu postizanja pristanka određenim svojstvom druge stranke a to svojstvo po svojoj naravi može teško poremetiti bračnu zajednicu. Konačno ne može se valjano sklopiti ženidba pod uvjetom o budućem, pod vanjskom prisilom ili iz straha.

Ako oni koji nisu uspjeli sačuvati bračnu zajednicu smatraju da imaju utemeljenja, mogu tražiti postupak za ispitivanje valjanosti sklopljene ženidbe, a uspiju li na ženidbenom sudu to i dokazati, onda stječu sposobnost za sklapanje novoga crkvenoga braka.

Preuzeto s dozvolom Izdavača s web stranice Glasa Koncila, iz rubrike "Pitali ste"

---