Pročitao sam i u vašim novinama da Crkva smatra da spolni odnos između osoba u crkvenom braku u vrijeme ženinih neplodnih dana nije grijeh, a ako se koristi kontracepcija, onda je to grijeh, i to teški. U jednom i drugom slučaju taj se odnos provodi zbog užitka s namjerom da ne dođe do začeća, ali u jednom je slučaju grijeh a u drugom nije. Koliko sam shvatio, to se tumači time što se kontracepcijom čovjek miješa i mijenja prirodu i ono što je Bog stvorio i odredio. Oprostite, ali zar čovjek nije učinio to isto kad je napravio avion, auto, cjepiva, televizor itd.?

Horvat

Bračnim odnosom supružnici iskazuju i utvrđuju svoju ljubav, spremni prihvatiti dijete, dođe li do začeća. Začeće mogu željeti ili ne željeti. Budući da je Bog ženu tako stvorio da ima plodne i neplodne dane, supružnici imaju pravo koristiti se tim Božjim darom i slobodno birati dane. Ako ih prava razboritost navodi da začeće žele izbjeći ili ga odgoditi, postupaju prema od Crkve priznatom načelu roditeljske razboritosti. Služeći se tako Božjim darom, nemaju grijeha.

Umjetna pak kontracepcija remeti taj Božji naum te više ili manje ugrožava spontanost i dostojanstvo bračne ljubavi s često nepredvidljivim posljedicama za tjelesno i duševno zdravlje supružnika.

Ne smije se zaboraviti da umjetna sredstva za sprečavanje začeća mogu i abortivno djelovati ako do začeća ipak dođe.

Sve to navodi Crkvu da umjetnu kontracepciju ne odobrava, a upućuje ljude da, kad za to imaju razloga, slobodno raspolažu Božjim darom plodnih i neplodnih dana. Taj način izbjegavanja začeća razmjerno je sigurniji od svake umjetne kontracepcije, pogoduje duševnom i tjelesnom zdravlju i dostojanstvu spontane ljubavi.

Usporedbe sa znanstvenim i tehničkim dostignućima ovdje nisu na mjestu jer Bog je čovjeka učinio gospodarom cijele prirode, ali ne gospodarom vlastitoga života. Što se medicine tiče, ona ljudski život štiti i unapređuje, ali ne smije s njim raspolagati, nad njim nema vlasti.

Preuzeto s dozvolom Izdavača s web stranice Glasa Koncila, iz rubrike "Pitali ste…"