Dostojanstvo žene
Nedvojbeno, jednako dostojanstvo i odgovornost muškarca i žene potpuno opravdava pristup žene javnim službama. (Ivan Pavao II.)
Stoljećima je trajala vrlo istaknuta nejednakost između žene i muškarca. Takav se položaj žene dugo zadržao i u kršćanstvu. Žena je bila izolirana u područjima koja su bila zatvorena za javni život: obiteljski dom i samostan. Malo pomalo žene će, i uz vlastitu borbu da ih se prizna cjelovitim ljudskim osobama, izići iz društvenoga geta. I Crkva se vrlo brzo zauzela protiv diskriminacije žena (iako nema ređenja žena).
Znak vremena
Prva socijalna enciklika ističe da je ženama, kao i djeci, potrebna posebna zaštita. Žena je "po svojoj naravi" vezana uz muškarca i o njemu je ovisna. U tom smislu Lav XIII. piše da se ne smije zahtijevati od žena i djece da obavljaju one teške poslove koje mogu izvršiti snažni i odrasli muškarci. "Neki poslovi manje dolikuju ženama koje su rođene za domaće poslove u kući, i oni veoma čuvaju dostojanstvo ženskoga spola te po naravi odgovaraju odgoju djece i blagostanju obitelji." I Papa inzistira na pravednoj plaći koja osigurava doličan život obitelji radnika.
Tek papa Ivan XXIII, prikazujući promicanje žene kao jedan od znakova vremena, otvara put novom poimanju toga pitanja. "Svatko uviđa da žene sudjeluju u javnom životu... Žene, naime, svakim danom svjesnije svoga ljudskog dostojanstva, ne dopuštaju više da ih se smatra običnim sredstvom, štoviše zahtijevaju prava i dužnosti dostojne ljudske osobe kako unutar obiteljskog doma tako i u javnosti."
Ista ljudska prava
Muškarac i žena imaju ista ljudska prava, ali prava žene su ograničena njihovom naravi. Papa piše: "Ljudi imaju puno pravo izabrati način života koji žele: prema tomu, ili osnovati obitelj, pri čemu muž i žena uživaju jednaka prava i dužnosti, ili prihvatiti svećeništvo ili redovnički stalež." S obzirom na rad žena, Papa poziva da im se "omogući rad u takvim okolnostima koje se slažu s potrebama i dužnostima supruge i majke".
I Drugi vatikanski koncil navodi da muž i žena imaju kao roditelji jednaka prava i dužnosti. A u pogledu uloge žene u obiteljskom domu ističe se da skrb za dom ne smije zapostaviti opravdano promicanje žene u društvu. Koncil spominje "nove društvene odnose između muškarca i žene" te govori i o ženi kao stvaratelju i pokretaču kulture vlastite zajednice. Žene su aktivne na gotovo svim područjima života. Stoga trebaju u potpunosti preuzeti svoju ulogu prema svojim sposobnostima. A svi trebaju "priznati i promicati posebno i nužno sudjelovanje žene u kulturnom životu". Odgojiteljska dužnost spada podjednako na oba roditelja, dok se je nekoć ta zadaća često pripisivala samo majci.
Žena ima temeljnu ulogu u obitelji i društvu, ističe Pavao VI. Zakonodavstvo treba zaštititi poziv ženi vlastit te priznati nezavisnost žene kao osobe, priznati jednakost njezinih prava s obzirom na sudjelovanje u kulturnome, gospodarskom, društvenom i političkom životu.
Ivan Pavao II. u apostolskom pismu o dostojanstvu i pozivu žene produbljuje antropološke i teološke temelje nužne za rješavanje pitanja koja se odnose na značenje i dostojanstvo žene i muškarca u Crkvi. Ta razmišljanja osvjetljavaju pitanje odgovornosti žena u Crkvi i u društvu.
No, u mnogim se dijelovima svijeta još uvijek priječi potpuna integracija žene u društvenom, političkom i gospodarskom životu. Dar majčinstva je češće kažnjavan negoli cijenjen. A uloga majke je odlučujuća za temelje nove ljudske osobnosti. Među tim zaprekama, Papa spominje posebice stvarnu nejednakost pravâ osobe, nejednakost u plaćama za isti posao, slaba ili nikakva zaštita majki radnica, nepravedno napredovanje u karijeri, nejednakosti supružnika u pravu obitelji, nepriznavanje svega što je povezano s pravima i dužnostima građanina u demokratskom sustavu (primjer glasovanja).
Anto Gavrić, Glas Koncila, broj 34 (1626), 21.8.2005.
Stoljećima je trajala vrlo istaknuta nejednakost između žene i muškarca. Takav se položaj žene dugo zadržao i u kršćanstvu. Žena je bila izolirana u područjima koja su bila zatvorena za javni život: obiteljski dom i samostan. Malo pomalo žene će, i uz vlastitu borbu da ih se prizna cjelovitim ljudskim osobama, izići iz društvenoga geta. I Crkva se vrlo brzo zauzela protiv diskriminacije žena (iako nema ređenja žena).
Znak vremena
Prva socijalna enciklika ističe da je ženama, kao i djeci, potrebna posebna zaštita. Žena je "po svojoj naravi" vezana uz muškarca i o njemu je ovisna. U tom smislu Lav XIII. piše da se ne smije zahtijevati od žena i djece da obavljaju one teške poslove koje mogu izvršiti snažni i odrasli muškarci. "Neki poslovi manje dolikuju ženama koje su rođene za domaće poslove u kući, i oni veoma čuvaju dostojanstvo ženskoga spola te po naravi odgovaraju odgoju djece i blagostanju obitelji." I Papa inzistira na pravednoj plaći koja osigurava doličan život obitelji radnika.
Tek papa Ivan XXIII, prikazujući promicanje žene kao jedan od znakova vremena, otvara put novom poimanju toga pitanja. "Svatko uviđa da žene sudjeluju u javnom životu... Žene, naime, svakim danom svjesnije svoga ljudskog dostojanstva, ne dopuštaju više da ih se smatra običnim sredstvom, štoviše zahtijevaju prava i dužnosti dostojne ljudske osobe kako unutar obiteljskog doma tako i u javnosti."
Ista ljudska prava
Muškarac i žena imaju ista ljudska prava, ali prava žene su ograničena njihovom naravi. Papa piše: "Ljudi imaju puno pravo izabrati način života koji žele: prema tomu, ili osnovati obitelj, pri čemu muž i žena uživaju jednaka prava i dužnosti, ili prihvatiti svećeništvo ili redovnički stalež." S obzirom na rad žena, Papa poziva da im se "omogući rad u takvim okolnostima koje se slažu s potrebama i dužnostima supruge i majke".
I Drugi vatikanski koncil navodi da muž i žena imaju kao roditelji jednaka prava i dužnosti. A u pogledu uloge žene u obiteljskom domu ističe se da skrb za dom ne smije zapostaviti opravdano promicanje žene u društvu. Koncil spominje "nove društvene odnose između muškarca i žene" te govori i o ženi kao stvaratelju i pokretaču kulture vlastite zajednice. Žene su aktivne na gotovo svim područjima života. Stoga trebaju u potpunosti preuzeti svoju ulogu prema svojim sposobnostima. A svi trebaju "priznati i promicati posebno i nužno sudjelovanje žene u kulturnom životu". Odgojiteljska dužnost spada podjednako na oba roditelja, dok se je nekoć ta zadaća često pripisivala samo majci.
Žena ima temeljnu ulogu u obitelji i društvu, ističe Pavao VI. Zakonodavstvo treba zaštititi poziv ženi vlastit te priznati nezavisnost žene kao osobe, priznati jednakost njezinih prava s obzirom na sudjelovanje u kulturnome, gospodarskom, društvenom i političkom životu.
Ivan Pavao II. u apostolskom pismu o dostojanstvu i pozivu žene produbljuje antropološke i teološke temelje nužne za rješavanje pitanja koja se odnose na značenje i dostojanstvo žene i muškarca u Crkvi. Ta razmišljanja osvjetljavaju pitanje odgovornosti žena u Crkvi i u društvu.
No, u mnogim se dijelovima svijeta još uvijek priječi potpuna integracija žene u društvenom, političkom i gospodarskom životu. Dar majčinstva je češće kažnjavan negoli cijenjen. A uloga majke je odlučujuća za temelje nove ljudske osobnosti. Među tim zaprekama, Papa spominje posebice stvarnu nejednakost pravâ osobe, nejednakost u plaćama za isti posao, slaba ili nikakva zaštita majki radnica, nepravedno napredovanje u karijeri, nejednakosti supružnika u pravu obitelji, nepriznavanje svega što je povezano s pravima i dužnostima građanina u demokratskom sustavu (primjer glasovanja).
Anto Gavrić, Glas Koncila, broj 34 (1626), 21.8.2005.
