Bitna svojstva kršćanskoga braka
Katolička Crkva gleda u crkvenom vjenčanju sakramenat, tj. oba supružnika izgovaraju svoj DA jedno drugome i obećavaju si vjernost "u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti" sve do konca života. Spremni su primiti od Boga djecu i međusobno se voljeti i poštivati.
Slobodna odluka " "Mi smo slobodni"
Da bi brak bio valjan, privola mora biti ljudski čin, svjestan i slobodan, ničim uvjetovan. Budući da je Crkvi slobodna odluka i jednog i drugog bračnog druga vrlo važna, o tome ih se izričito pita u obredu vjenčanja. Crkveni brak je dakle samo tada pravno valjan kada je sklopljen iz slobodne volje, bez ikakvih fizičkih ili psihičkih pritisaka izvana.
Nerazrješivost " "Savez za cijeli život"
Brak je bezuvjetan i bezpridržajan savez za cijeli život. Vjenčati se znači da muškarac i žena imaju nakanu u zajedništvu ljubavi i vjernosti ostati do konca života. Na vjenčanju supružnici se javno izražavaju o toj svojoj nakani. Kršćani temelje svoje uvjerenje o nerazrješivosti braka u volji Božjoj, koji je stvoritelj bračnog jedinstva muža i žene, te u Isusovim riječima: "Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja".
Vjernost " "Ti i samo ti!"
Vjernost je odluka za isključivo pripadanje samo jednom partneru. Ljubav je jedinstveni doživljaj i iskustvo koje povezuje dvije osobe, među njima struji na takav način da isključuje svakog trećeg. Po svojoj naravi ljubav je darivanje i prihvaćanje osobe u svoj njezinoj cjelovitosti, pa se tako darovana osoba niti želi niti može bilo kome drugome darovati.
Potomstvo " "Odgovornost za vlastitu djecu"
Ljubav između muškarca i žene je načelno usmjerena na prenošenje života. Ukoliko je to fiziološki moguće, partneri se pri sklapanju braka odlučuju i za to, da u odgovornom roditeljstvu prihvate kao dar vlastitu djecu, brinu se za njihov moralni i religiozni odgoj i prate ih kao kršćane na njihovu putu odrastanja.
Sakramentalnost " "Biti jedno drugome znak Božje privrženosti"
Svojim privolom partneri ne svjedoče samo svoju uzajamnu privrženost i volju za trajnim životnim zajedništvom, nego i prihvaćaju da je njihov brak i sakramenat. To znači da je bračna ljubav slika Božje ljubavi prema čovjeku, znak njegova spasenjskog zahvata u korist čovjeku. Sam Bog prihvaća njihovu slobodnu i bezuvjetnu odluku jedno za drugo te se oni smiju nadati njegovoj pomoći i prisutnosti u teškim i zahtjevnim trenucima.
