Svetost nije rezervirana, kako se to obično krivo misli, samo za osobe posvećenog života, pape, biskupe, svećenike, redovnike i redovnice – na svetost su svi pozvani i moguće ju je ostvariti i u bračnom i obiteljskom životu. O tome svjedoči događaj iz prošle godine – beatifikacija, proglašenje blaženima jednog bračnog para.

Na misijsku nedjelju, 19. listopada 2008., u bazilici sv. Terezije od Djeteta Isusa u Lisieuxu, u Francuskoj, proglašeni su blaženima roditelji ove svetice: Louis (Ljudevit) i Zélie (Azelija) Martin. Tako su kršćanski bračni parovi i roditelji dobili uzore, kako ostvariti ideal kršćanskog života, svetost, u braku i obitelji. K tome, duševni bolesnici dobili su svog zaštitnika: Terezijinog oca, koji je posljednje godine života proveo pomračenog uma, od toga tri godine u umobolnici.

Zahvaljujući njihovom zagovoru, mali Pietro Schilirò je 2002. godine ozdravio od teške plućne malformacije. Osvrnuvši se na skoru beatifikaciju u razgovoru za Radio Vatikan otac Antonio Sangalli, vicepostulator kauze, rekao je da je poznavao djetetove roditelje, koji su trebali donijeti tešku odluku, zaustaviti stroj koji je održavao dijete na životu. Rekao sam im da se mole roditeljima svete Male Terezije, koji su od devetero djece izgubili četvero, da će nam oni pomoći prihvatiti volju Božju, čak ako bude bolna i teška. Stoga smo počeli moliti, roditelji za roditelje da ne izgube vjeru – primijetio je otac Antonio.

Na upit kakvi su bili roditelji svete Male Terezije, rekao je da bez njih ne bismo imali svetu Malu Tereziju. Bili su par koji je živio brak i svetost sakramenta, a prije braka svako je od njih žudilo za svetošću. Djeci su prenijeli vjeru, ljubav prema misijama, naučili ih moliti i živjeti sakramentalnim životom. Zaista je zadivljujuća njihova vjera, ljubav prema Crkvi, odanost crkvenom nauku i zapovijedima. Sveta Terezija govori o svojim "neusporedivim roditeljima". Oni su život prihvaćali kao dar Božji, znali su da djeca ne pripadaju njima, nego su im darovana kako bi ih mogli darovati Gospodinu. Djecu nisu smatrali vlasništvom, nešto čemu bi trebali posvetiti vlastitu ljubav kako bi u starosti od toga imali koristi. Odgajali su ih za slobodno odlučivanje, s najvećom slobodom i poštovanjem – rekao je vicepostulator.

Na primjedbu kako su oni uzor bračne ljubavi, rekao je da njihov bračni život može biti za poduku mnogima; dosta je pomisliti kako su na početku braka deset mjeseci živjeli u djevičanstvu. Nije to bio otpor prema tjelesnosti, prema spolnome životu, nego su spolni život smatrali očitovanjem Božje ljubavi. Svako je od njih u drugome tražio Boga. Bila je to nesebična ljubav, nimalo posesivna, bila je čisto darivanje. A na upit kako je čudo djelovalo na obitelj Schilirò, rekao je kako su ga prihvatili kao ogromni i besplatan dar Božji. Shvaćali su da ga nisu zaslužili, a neizmjerno su zahvalni za primljenu milost, postignutu pomoću molitve brojnih prijatelja. Oni se nikada nisu smatrali dostojnima tako velikoga dara, na njemu su neizmjerno zahvalni Gospodinu – zaključio je otac Antonio Sangalli.

***

Ovdje donosimo jedno lijepo suvremeno svjedočanstvo o Ljudevitu, ocu sv. Terezije od Djeteta Isusa, koje je napisala s. Marie Stéphanie iz SAD-a: "Dragi otac nastavlja prakticirati svoju ljubav i na ovom kontinentu. Evo samo jedan primjer. S. Delfina, jedna od naših sestara, koja je nedavno umrla, bila je primila u posjet jednu majku, koja je tražila savjet zbog nekoga teškog križa koji je nosila. S. Delfina joj je rekla: 'Molite svetu Tereziju'. Nekoliko dana kasnije ova je majka prolazila u srcu Čikaga ispred franjevačke crkve sv. Petra; tu je susrela jednoga starog gospodina, koji joj je rekao: ,Vi ste uznemireni? Uđite, dakle, u ovu crkvu; u 15 sati jedan će svećenik visokog stasa ući u ispovjedaonicu. Otiđite tamo i recite mu svoje muke i on će vam pomoći.' Mlada je žena pošla tamo, pronašla sve kako joj je uglađeni gospodin rekao; svećenik ju je posvema ohrabrio. Njena teta poklonila joj je poslije toga Povijest jedne duše … Kakvo iznenađenje, kad je listajući knjigu njen pogled pao na sliku gosp. Louisa Martina (oca sv. Male Terezije). Ona je uskliknula: 'To je onaj čovjek koga sam srela pred crkvom sv. Petra i koji me je savjetovao.' To je samo jedan slučaj. Vaš dragi otac sa svojom Terezijom čini dobro na zemlji.“

***

Osim roditelja Sv. Male Terezije, 21.10.2001. godine još je jedan bračni par proglašen blaženim: Luigi i Maria Corsinia Betramea Quattrocchia. "Oni su vodili sasvim običan život", kaže njihov sin svećenik, don Tarcisio. "U našem životu nije bilo ničeg izvanrednog, bio je to običan život sa svim njegovim slabostima. Držali smo se važnih učenja koja dobre duše mogu nasljedovati i ostvarivati i danas. Proglašenje blaženima mojih roditelja je prigoda da se ponovno istaknu vrijednosti kršćanske obitelji.

*****

Intervju: Brak može voditi u raj
Zenit News Agency (www.zenit.org)

Intervju o beatifikaciji Terezinih roditelja govori o braku kao pozivu na svetost (30.11.2008.).

RIM (Zenit) - U svrhu naglašavanja da je brak poziv na svetost, Crkva će se spomenuti slavlja blaženih Louisa Martina i Marie-Zelie Guerin, roditelja svete Terezije, na dan obljetnice njihovog vjenčanja. Martinovi su beatificirani prošli mjesec u Lisieuxu kao drugi oženjeni par kojeg je Crkva uzdigla na čast oltara. Razgovarali smo s Evom Carlota Rava, redovnicom i  profesoricom teologije na Papinskom Lateranskom sveučilištu, o beatifikaciji i što ona znači za oženjene parove diljem svijeta.

Pitanje: Koje je značenje beatifikacije roditelja mlade svetice?

Rava: Prvo moramo pojasniti - kao što je učinjeno u nekoliko prigoda - da osnova beatifikacije Terezinih roditelja nije svetost njihove kćeri nego herojske vrline koje su imali u svojim životima kao supružnici i roditelji. Međutim, beatifikacija supružnika Martin ukazuje na važnost obiteljskog okruženja i konkretnog obrazovanja koje su pružili svojoj djeci - cjelovito obrazovanje potvrđeno životom u vjeri, prenošeno riječima, ali prije svega svakodnevnim primjerom. Ako je, kao što je rekao papa Pio XI., Terezija "najveća svetica modernog vremena", to je djelomično objašnjeno izuzetnim ocem i majkom koje je imala.

Pitanje: Vi ste bili u Lisieuxu na dan beatifikacije. Što nam možete reći o tom svečanom trenutku u usporedbi s drugim beatifikacijama kojima ste prisustvovali?

Rava:  Imala sam tu milost da mogu otići u Lisieux na beatifikaciju i mislim da će radost toga dana zauvijek ostati u onima koji su bili prisutni. Iako sam bila na drugim beatifikacijama, to je uvije bilo u Rimu. Ovo je bilo prvi puta da mogu biti na blagoslovljenom mjestu, gdje su oni stvarno živjeli i to je ovaj čin učinilo još intimnijim. Ono što me najviše impresioniralo je obiteljska atmosfera tog dana: Tamo su bili ljudi iz različitih mjesta i kontinenata, ne samo iz Europe nego i iz Afrike i Azije - svi ujedinjeni zajedničkim štovanjem Terezije i njenih roditelja, kao i mnogi mladi ljudi i oženjeni parovi s djecom. Činilo se kao da je to slavlje jedne velike obitelji. Uz to taj dan je bio prekrasan, uistinu pravi proljetni dan, onakav kakav bi se sviđao Tereziji.

Pitanje: Zašto ima malo svjetovnih i oženjenih svetaca?

Rava: Tijekom prvih stoljeća Crkve bilo je laika, mladih ljudi različitih profesija, obitelji prepoznatih kao svetaca, kao što je sveta Cecilija, njen suprug Valerian i njezin šurjak; ili sveti Vitalis i njegova žena sveta Valeria te njihovi sinovi, Gervazije i Protazije, mučenici. Međutim, tijekom stoljeća, iako je svetost uvijek bila univerzalno zvanje, u pastoralnoj praksi cijenilo se povlačenje iz svijeta, prakticiranje čistoće, siromaštva i poslušnosti te priznavanje tih vrlina kao stanja savršenosti.

Laik, na stupnju na kojem je on uronjen u svijet i ima obaveze svjetovnog karaktera, izložen je manje napornom i posvećenom kršćanstvu.
U povijesti duhovnosti, samo je slučaj sa svetim Franjom Saleškim i kasnije svetom Terezijom da je u pastoralnom redu, svetost sve više bila univerzalni poziv namijenjen svima i dostupan svima. To je "novost"  II. Vatikanskog koncila.  Počevši s papom Ivanom Pavlom II., Crkva je postala vrlo zainteresirana za promicanje laika koji su živjeli kršćansku vjeru preuzimajući (i izvršavajući) sve svoje svjetovne obveze na herojski način. Vjerujem da to djelomično objašnjava mali broj (laika) svetaca i blaženika.

Pitanje: Koji pozitivni utjecaj bi model supružnika Martin mogao donijeti?

Rava: Općenito, blaženici i sveci se u liturgiji slave na dan njihove smrti. S beatifikacijom supružnika Martin, Crkva je prvi puta odlučila da sjećanje na te supružnike neće biti dan njihove smrti već dan njihovog vjenčanja. Smatram da time Crkva želi naglasiti važnost bračnog zajedništva kao načina posvećenja i izvora uzdignuća društva. Iako su Martini živjeli u povijesno drugačijem vremenu i okolnostima koje se veoma razlikuju od naših, njihovo iskustvo je primjer za nas u mnogim pogledima. Prije svega, oni nas uče istinu Isusovih riječi: "Tražite najprije Božje kraljevstvo i  pravdu njegovu i sve drugo će Vam se nadodati". Uistinu, oni su iskusili sreću duboke supružničke i obiteljske kršćanske ljubavi i imali su unutrašnju snagu koja je potrebna da se suoče sa svim žrtvama. Usprkos gubitku četiriju male djece, usprkos teškoća i zahtjeva prijeko potrebnog rada da bi prehranili obitelj, te ozbiljnih bolesti - ona je umrla od raka u dobi od 46 godina, a njen suprug, tada udovac, patio je od cerebralne arterioskleroze - ljubav, povjerenje i zahvalnost među njima samima i prema Bogu uvijek su prevladali.

Primjer za nas je način na koji su usklađivali i na koji su se suočavali sa zahtjevima često iscrpljujućeg rada s obitelji, s ljubavlju obrazujući svako svoje dijete čvrstim stavom prema vjerničkoj praksi u svrhu prevladavanja svih prepreka. Štoviše, supružnici Martin pokazuju da obitelj nije ograničena sama na sebe, već je otvorena prema drugima. Oni su pokazali brižnost i pomagali svima onima koji su s njima bili u dodiru; ženama radnicama koje su radile za obiteljski posao, domaćim slugama, siromašnima u gradu. Osim toga oni su svjedočili svoj kršćanski duh živeći u teškim vremenima francusko-njemačkog rata koji je utjecao na Alencon (pokrajina u Francuskoj) i njegovu okolicu, s domoljubljem i samilošću, bez mržnje.

Louis Martin i Marie-Zelie Guerin mogu osvijetliti i dati snagu kršćanskim supružnicima i roditeljima da učine svoj bračni život izvorom radosti i putem svetosti. Oni svjedoče činjenicu, da kada je kršćanska obitelj oživljena međusobnom ljubavlju ona postaje mjesto gdje svi - roditelji i djeca - mogu rasti i razvijati se do točke postizanja svetosti i tako dati nezamjenjiv doprinos društvu i Crkvi.

(Prevela: prof. Sandra Piskač)