Muž i žena pomažu jedno drugom doći u nebo

Trebali bismo se često podsjetiti na to da Bog doista ljubi ženu koju smo oženili, da Bog stanuje u njoj. Trebali bismo se podsjetiti da ona ima život u Bogu i da je naša obveza koju smo preuzeli bračnim zavjetima učiniti sve što možemo kako bi pomagali rast toga života. Trebamo se sjetiti zahvaliti Bogu što nam je dao takav dar i zatražiti njegov blagoslov za nju, kako bismo bili dostojni poziva koji nam je uputio. Ono "Volim te", koje joj potiho kažemo, treba značiti: "Nek si puna blagoslova."

Svetost je cilj braka. Pomažući svojoj ženi da postane onakva osoba kakva Bog želi da ona bude, potičući u njoj osobnost svojstvenu samo njoj – osobnost koju on, i možda samo on od svih muškaraca, postaje i voli – muž pomaže ženi da raste u svetosti. Zar ga upravo slika njezine jedinstvenosti nije oduševila? Zar to nije bilo ono što je on "vidio", a drugi nisu? Muž koji ne dopusti da zbog njegove sebičnosti dođe do bilo kakvoga duhovnog ili psihološkog izobličenja, doživjet će da njegov brak, kako godine prolaze, postaj sve bogatiji i bogatiji. Što su muž i žena bliži Bogu, to su njih dvoje sve bliži jedno drugom; a što su bliži jedno drugom, bliži su Bogu.

preuzeto iz knjige Barbeau, Clayton C.: Glava obitelji, Verbum, Split, 2005.