Kršćanski otac podučava i odgaja
Otac koji svoje dijete odgaja tako da ono za svoje neprihvatljivo ponašanje snosi neprimjerene posljedice, zasigurno ne zna "odgajati" onako kako bi to Gospodin učinio. Zapamtite da "odgajati" znači "podučavati". Roditelj tiranin, sebičan ili nepravičan roditelj – a djeca vrlo brzo prepoznaju nepravičnost! – jest onaj roditelj koji u svom djetetu izaziva stalni, duboko ukorijenjeni otpor i pobunu. Ali takvih očeva vjerojatno ima isto toliko i onih koji su previše popustljivi ili nezainteresirani, koji potpuno odbijaju odgajati svoju djecu.
Ovaj nedostatak volje za odgajanjem često se skriva pod krinkom ljubavi. I takvi očevi također izazivaju otpor kod svoje djece, otpor koji dijete osjeća kada nema reda i vedrine, koje samo autoritet može uspostaviti, a čemu dijete podsvjesno teži. Osim toga, roditelji tirani, odveć popustljivi roditelji ili oni nezainteresirani pobuđuju u djetetu otpor prema svakom sljedećem pokušaju uspostavljanja discipline ili nametanja autoriteta.
Zar nije čudno što se danas mora isticati kako je dobrostiv otac onaj koji je uvijek spreman podučiti svoje dijete, da je čovjek koji pokazuje svoj autoritet prijatelj svom djetetu? Pa svaki vrtlar zna da je prekrasan cvijet ili bujan grm rezultat rezanja uvenulih ili nakrivo izraslih mladica. I neobrađen grm i neobrezan ružin grm postat će uskoro ružni.
Otac koji voli svoju djecu – koji im želi dobro – neće dopustiti da odrastaju bez poduka, usmjeravanja i stege. Postupati drukčije značilo bi lišiti ih onog obećanja vezanog za njihovo poštivanje četvrte zapovijedi – "Da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji." Gotovo sva naša "problematična djeca", naša svojeglava mladež, sva ona djeca kod kojih stvari nisu išle kako treba i koja nisu krenula smjerom prema "dugom životu na zemlji", dolaze iz domova u kojima nije bilo dobrog, uravnoteženog smisla za disciplinu i red.
preuzeto iz knjige Barabeau, Clayton C.: Glava obitelji, Verbum, Split, 2005.
Ovaj nedostatak volje za odgajanjem često se skriva pod krinkom ljubavi. I takvi očevi također izazivaju otpor kod svoje djece, otpor koji dijete osjeća kada nema reda i vedrine, koje samo autoritet može uspostaviti, a čemu dijete podsvjesno teži. Osim toga, roditelji tirani, odveć popustljivi roditelji ili oni nezainteresirani pobuđuju u djetetu otpor prema svakom sljedećem pokušaju uspostavljanja discipline ili nametanja autoriteta.
Zar nije čudno što se danas mora isticati kako je dobrostiv otac onaj koji je uvijek spreman podučiti svoje dijete, da je čovjek koji pokazuje svoj autoritet prijatelj svom djetetu? Pa svaki vrtlar zna da je prekrasan cvijet ili bujan grm rezultat rezanja uvenulih ili nakrivo izraslih mladica. I neobrađen grm i neobrezan ružin grm postat će uskoro ružni.
Otac koji voli svoju djecu – koji im želi dobro – neće dopustiti da odrastaju bez poduka, usmjeravanja i stege. Postupati drukčije značilo bi lišiti ih onog obećanja vezanog za njihovo poštivanje četvrte zapovijedi – "Da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji." Gotovo sva naša "problematična djeca", naša svojeglava mladež, sva ona djeca kod kojih stvari nisu išle kako treba i koja nisu krenula smjerom prema "dugom životu na zemlji", dolaze iz domova u kojima nije bilo dobrog, uravnoteženog smisla za disciplinu i red.
preuzeto iz knjige Barabeau, Clayton C.: Glava obitelji, Verbum, Split, 2005.
