Nedavno sam imao u rukama seksualni priručnik posvećen mogućnostima i tehnikama seksualnih aktivnosti bračnog para za vrijeme trudnoće žene. Listajući tu knjigu i gledajući niz crteža u njoj, razmišljao sam o nekim drugim položajima i nekim drugim tehnikama koje su također potrebne i trudnici i djetetu i braku majke s ocem djeteta. Tu mislim na emocionalne »položaje i tehnike« koje bi trebali koristiti budući roditelji djeteta kako bi održali sebe i svoj odnos u tijeku trudnoće, ali i stvorili povoljnu sredinu za emocionalni razvoj djeteta. Premda se dijete nalazi zaštićeno u uterusu majke, ono itekako osjeća i »doživljava« oca pokraj majke odnosno u zajedničkom »socijalnom uterusu« oca i majke.

Smatram nepotpunom tezu da je funkcija oca samo zaštita majke koja u sebi nosi zajedničko dijete. Otac nije samo aktivni začetnik djeteta. On je i izravni, aktivni sudionik emocionalnog aspekta njegova fetalnog razvoja.

Socijalni uterus nije nešto što počinje s rođenjem djeteta nego ima funkciju njegove socijalizacije od samog začeća. Upravo tu počinje sustavno isključivanje oca iz neposrednog angažmana u vezi s djetetom. Njega sve više udaljavaju od djeteta. Dijete se na taj način sve više isključuje iz odnosa oca i majke i započinje svoj životni put samo s majkom. To bitno utječe na daljnji razvoj majčinstva iz kojeg je isključen otac. Ocu se onemogućuje da zadovoljava svoje »majčinske potrebe« unutar vlastite obitelji, s vlastitim djetetom, pa ih pokušava kompenzirati izvanbračnim avanturama s drugim potencijalnim majkama. To smatram neopravdanim, nepravednim, pa čak i štetnim za razvoj punog očinstva. Imam dojam da trudnica ljubomorno čuva to svoje isključivo majčinstvo i ne želi ga dijeliti s ocem u zajedničkom roditeljstvu.

I za vrijeme trudnoće majke roditelji moraju očuvati i dalje razvijati svoj bračni odnos. To je često veliko iskušenje za oca koji »gubi posao u braku« pa se javlja »na burzu« i traži »privremena zaposlenja« u izvanbračnim vezama. Umjesto da otkriva jednu posve novu dimenziju svoje žene i s njom zajedno razvija bračnu spolnost obogaćenu roditeljstvom, on se pokušava snaći »u susjedstvu« i ostavlja ženu samu sa svojim majčinstvom.

Trudnoća žene je odličan test za stupanj zrelosti oca i njegovu sposobnost vladanja svojom spolnošću i njezinim uključivanjem u generativnu dimenziju muškosti. Mislim da i u braku s trudnom ženom ima mjesta za bračnu spolnost, možda sada nešto emocionalno i duhovno intenzivniju uz zajedničko vizionarsko maštanje o zajedničkom djetetu.

Dr. Pavao Brajša, Glas Koncila, broj 7 (1704), 18.2.2007.