Odrastao sam u klasičnoj patrijarhalno-matrijarhalnoj kombinaciji građanske obitelji. Majka je vladala unutar obitelji, a otac je predstavljao obitelj prema van. Majka je bila domaćica, a otac zaposlen. Ona je zajedno s nama djecom trošila, a on zarađivao. Ona je radila u kuhinji i dječjoj sobi, a on u uredu. Ona nas je odgajala, njegovala i vodila »sitne prekršajne postupke« (na razini ćušaka), a on se pojavljivao povremeno sa strogim i apodiktičnim, racionalno argumentiranim uputama po tipu predavanja i propovijedi uz vođenje težih »krivičnih postupaka« (na razini »klofera« po goloj stražnjici). Majku smo voljeli i usudili joj se sve kazati, a oca smo poštivali i prilično ga se bojali. S majkom smo živjeli, a oca smo izdaleka gledali. Majka je donosila odluke i nju smo sve morali pitati, ali otac je bio glavni i odluke su bile njegove. Majka je bila prikriveni i jedva vidljivi »vrat«, a otac ponosna i jasno vidljiva »glava«, koja se tek zajedno s »vratom« mogla kretati određenim pravcima. Oca smo pasivno slušali, a s majkom razgovarali. Ne znam je li otac bio sretan s majkom, ali znam da su oboje bili sretni s nama, djecom. Bio je to klasičan matrijarhat prema unutra a patrijarhat prema van.

Bio je to klasični predstavnik oca građanske obitelji između dva rata. S nama, djecom (a bilo nas je više!) malo se bavio. Čitave dane sjedio je u svojom odvjetničkom uredu, a navečer s majkom odlazio u kavanu. Viđao sam ga na čelu stola za vrijeme obiteljskih ručaka i večera. Ne sjećam se da sam s njim odlazio u šetnju, kino ili kazalište, a niti poduže, spontano i slobodno razgovarao. Nije znao o meni mnogo, a ja o njemu još manje. Prepuštao me majci, braći i sestrama. Ne sjećam se da sam ga ikad zatekao u nekim intimnijim nježnostima s majkom. O seksualnosti nisam nikada s njim razgovarao. Ne sjećam se da sam se s njim igrao. Znao sam da me voli, ali je to rijetko pokazivao. Svi su ga smatrali dobrim ocem i uzornim mužem. Nije imao nekih posebnih poroka. Nije pio ni pušio... Bio je dobar i plemenit ali i strog i odlučan.

Sve se to odigravalo u prošlom stoljeću i tisućljeću. Danas zvuči anakrono i utopijski. Oprostite na ovoj povijesnoj digresiji u moju osobnu i obiteljsku prošlost. Ovo je samo uvod u moju želju da pišem o današnjem ocu i njegovu položaju u kontekstu današnjeg roditeljstva. O tome se malo piše i govori. Danas otac mora biti nešto drugo, ako želi preživjeti s današnjom ženom i djecom. Opisani otac, kakav je bio moj, danas ne bi mogao biti uspješan roditelj i sačuvati sebe, svoj brak i djecu.

Pokušat ću pisati o današnjem ocu i njegovim problemima. O tome se malo piše, ali svakako nedovoljno. Majku smo stavili u prvi plan a oca zanemarili. Dapače, optužujemo ga, proglašavamo alkoholičarom, nasilnikom, preljubnikom, neplatišom dječjeg doplatka, itd. Pokušajmo ga zajedno na neki način rehabilitirati i emancipirati.

Dr. Pavao Brajša, Glas Koncila, broj 2 (1699), 14.1.2007.