Supruga i ja živimo u ljubavi i slozi. Želimo da se naša ljubav razvija u skladu s Božjim zakonom. Među nama postoji snažna spolna privlačnost te smo navikli ljubav izražavati mnogim i različitim nježnostima, primjerice oralni seks. Nedavno smo čuli da ni u braku nisu sve nježnosti dopuštene, da ima zabranjenih načina nadraživanja i iskazivanja tjelesne ljubavi. Što o tome Crkva doista uči?

Suprug

Pitate li je li tzv. oralni seks teški grijeh, ispovjednik bi mogao posegnuti za kojim starijim priručnikom moralne teologije gdje su bila obrađena pitanja »de sexto praecepto ed de uso matrimonii« (o šestoj zapovijedi i o upotrebi braka) i gdje su se mogla naći i kazuistička nabrajanja koji su stavovi i koji dodiri u bračnoj ljubavi zabranjeni a koji dopušteni. U naše doba i među moralistima i među ispovjednicima prevladava mišljenje da je tim pitanjima bolje pristupiti s druge strane.

Što zapravo Crkva želi postići svojim ćudorednim naukom o spolnoj ljubavi? Nije li to što ona traži samo niz zabrana, postavljanja tabua na stanovite dijelove tijela, porive i načine iskazivanja nježnosti? Ili se čak može reći da je za Crkvu sve što je seksualno više ili manje grešno? Ni govora! Katolički ćudoredni stav s obzirom na ljudsku spolnost samo je zahtjev da se ta spolnost cjelovito humanizira, da bude na razini čovjekove osobnosti a ne na razini neosobne životinjske strasti. I najnaravniji spolni čin u zakonitom braku može biti grešan ako je vođen bezobzirnom sebičnom požudom, ako se primjerice muž služi svojim pravom protiv ženine volje, bez obzira na njezino raspoloženje. Na takvo bračno silovanje i upotrebu žene kao da je prostitutka mislio je sv. Toma Akvinski kad je u propovijedima tvrdio da muž griješi ako prilazi zakonitoj ženi kao da je bilo koja druga, što znači: ako mu nije važna njezina osoba. Na to misli i Ivan Pavao II. kad upozorava da se i u braku može sagriješiti već samom sebično požudnom željom i namjerom.

Muž i žena imaju pravu uzajamno se poticati i iskazivati ljubav na sve moguće načine, dokle god je to u skladu s ljudskim dostojanstvom, dokle god jedno drugo nježnostima žele usrećiti a ne upotrijebiti za sebično i bezobzirno zadovoljenje vlastite požude. I dokle god nemaju namjeru nenaravnim iživljavanjem zamijeniti naravne bračne čine. U tom svjetlu treba prosuđivati moralnost svake bračne predigre, svakog ljubavnog milovanja. Prava i zaista humana bračna ljubav sama će po sebi odrediti mjeru dobroga ukusa, odbaciti svako uzajamno ponižavanje bilo ono jednostrano nasilje ili uzajamna nastranost. Nema, dakle, na tijelu zabranjenih zona, ali može biti čovjeka nedostojnih postupaka.

Preuzeto s dozvolom Izdavača s web stranice Glasa Koncila, iz rubrike "Pitali ste"

---