Crkva kao ni Krist, ne priznaju rastavu braka u crkveno smislu. Brak koji je jednom valjano sklopljen ne može se razvrgnuti rastavom čak ni u slučaju da su supružnici potpuno izgubili ljubav jedno za drugo. Jednom vjenčani – zauvijek vjenčani. Međutim, Crkva priznaje da ponekad supružnici ne mogu i ne trebaju živjeti zajedno,recimo zbog dobra njihove djece ili zbog sigurnosti jednoga od supružnika.

U takvim slučajevima Crkva dopušta da se supružnici razdvoje i žive odvojeno. Crkva također dopušta državnoj vlasti podjelu braka stečene imovine i odluku o onome koji će voditi brigu o djeci. To se postići građanskom rastavom braka. Na rastavljen se supružnike ne primjenjuje crkvena kazna kao što je ekskomunikacija.

Ako se ne namjeravaju ponovno vjenčati i ako su i inače u stanju milosti, mogu i dalje primati pričest. Međutim , ako se jedan od supružnika ponovno vjenča, a drugi supružnik je živ, ponovno vjenčani supružnik učinio je preljub. Budući daje preljub težak grijeh, takva osoba ne može primati pričest, jer čovjek koji je u stanju smrtnog grijeha ne može primiti pričest.

preuzeto iz knjige Keating, Karl: Što katolici doista vjeruju, Verbum, Split, 2007.