Majčinska ljubav nije jednosmjerni ni dvosmjerni nego kružni proces između majke i djeteta te njihove okoline. Nju treba promatrati kružno a ne jednosmjerno. To nije linearna pojava s jasnom i lako prepoznatljivom logikom uzroka i posljedice. Niti je majčino ponašanje jedinim uzrokom djetetovu reagiranju, niti obrnuto. Takav jednosmjerni linearni pristup vodi u nerealno i nepravedno optuživanje, okrivljavanje, dijagnosticiranje i etiketiranje majke i njezine ljubavi. Niti je majka jedina zaslužna za uspješni a niti neuspješni budući razvoj njezina djeteta. Teorije o »dobroj« i »lošoj« majci ne odgovaraju stvarnosti. Na majku se ne može svaliti sav teret i odgovornost za razvoj njezina djeteta. Često se od »dobrih« majki razviju »loša«, a od »loših« majki »dobra« djeca. Majčinska ljubav je recipročni, kružni proces u kojemu aktivno sudjeluju i majka i dijete, kao i bezbroj drugih za majku ili dijete relevantnih pojedinaca iz uže i šire okoline, kako majke tako i djeteta.
              
Kvaliteta majčinske ljubavi je određena i, ali ne samo i jedino, ponašanjem majke. Ona je direktno vezana za »bračnu« i »obiteljsku« sredinu unutar kojih se majčinska ljubav ostvaruje. Stavio sam navodnike, jer danas mnoge majke ostvaruju svoju majčinsku ljubav izvan formalnih i legalnih institucija braka i obitelji, ali to ne znači da nemaju »brak« i »obitelj«. Sve imaju nekakve svoje odrasle partnerske odnose, a također užu i širu obiteljsku sredinu. Sve što se u njima događa sudjeluje u formiranju kvalitete majčinske ljubavi. Majka koja je nesretna i nezadovoljna na svojoj odrasloj partnerskoj razini i u užoj i široj obiteljskoj sredini kao i unutar svoje radne sredine nužno pretvara svoju ljubav prema djetetu, najčešće nesvjesno, u sredstvo vlastita a ne samo djetetova usrećivanja i ispunjavanja nastalih manjkavosti. Nesretna i nezadovoljna majka u braku, obitelji, na radnom mjestu i u društvu, nije loša majka, ali je uvijek u opasnosti da nenamjerno majčinsku ljubav koristi više za svoju a manje za djetetovu sreću i razvoj.

Prema tome, ne postoje loše i dobre majke, nego više ili manje sretne kao i više ili manje nesretne majke. Više sretna i manje nesretna majka u svojim odraslim bračnim i drugim partnerskim odnosima, u svojoj obitelji, susjedstvu, radnom mjestu, pa i u širem društvu, svakako ima više šansâ da bude i dobra, kvalitetna majka, koja ima mogućnosti da višak svoje sreće i zadovoljstva dade djetetu. Više nesretna i manje sretna majka uvijek je u opasnosti pretvaranja majčinske ljubavi u fino manipuliranje djetetom više u pravcu svoje negoli njegove sreće.

Majke se trebaju boriti za osobnu sreću i zadovoljstvo, ne samo zbog sebe nego u prvom redu i zbog svoga djeteta, jer samo tako mu mogu omogućiti njegov slobodni i uspješni razvoj bez hipoteke majčine osobne nesreće i nezadovoljstva.

Dr. Pavao Brajša, Glas Koncila, broj 24 (1668), 11.6.2006.