Dijete maleno...
Dijete naše,
odjednom si ovdje:
od nekog trenutka dubinom svojega bića osjećamo tvoju prisutnost,
pratimo tvoje tihe i spokojne pokrete,
slutimo tvoje otkucaje srca.
Od nekog trenutka pratit ćemo i tvoje prve korake,
tvoje igre, tvoj govor, bdjet ćemo nad tobom.
Dijete naše, koliko si naše, koliko ćeš biti naše, ne znamo,
ovisi o tome koliko ti to dopustimo.
Ali, ma što bilo, mi smo tvoji, u mnogome ćemo odrediti tvoj put,
dušom i tijelom moleći za tebe.
Jer, rađajući te, uvodimo te u svijet kojem si upućen,
rađajući te i sami bolje razaznajemo tko smo.
Dijete naše, znamo, povijest tvojeg života nije započela ljepotom i radošću
tvoga začeća i divnim trenom tvog rođenja. Tvoj život je počeo u mislima
našeg Stvoritelja koji te je dao da nama obogatiš život. Dao nam je tebe da
i mi naučimo da možemo druge darivati.
I upamti, život je radost, on je dar, on je punina Gospodnje ljubavi koju nam
daje svakoga dana, a osobito DANAS.
