Roditeljstvo - dar Božji
U brak prema katoličkom uvjerenju ide i spremnost na rađanje djece i time spremnost da se postane otac i majka. Ova je otvorenost u očima Crkve toliko važna da ona smatra nevaljalim brak ljudi koji se načelno odriču roditeljstva.
Dobiti djecu za supružnike je, tako gledano, jedna vrsta "dužnosti", ali puno je točnije reći da je postati roditelj dar Božji, tajanstveno sudjelovanje u njegovoj stvarateljskoj moći, ispunjenje postojanja kao muškarac i žena u darivanju.
Ne moći imati djecu velika je patnja, ali doista je zlo odreći se roditeljstva. B. Strauss pokazuje ovu istinu pričom o povredi jedne žene bez djece koju je napustio njezin muž: "Postoji ova duboka rana – pripadati nekom čovjeku i ne imati dijete od njega. To ti nećeš razumjeti. Ali ja, moj prijatelju, dala sam tebi svoj život i sada nemam ništa, ništa u rukama. Od tebe nisam dobila život, koji bi nadrastao moj, koji bi se sam podigao i mene na ispunjen način učinio suvišnom. Sada pokatkad gori ovo neizmjerno odricanje u cijelom tijelu. Sada to osjećam kao prijestup, kao odbačenost. Nema vremena za dijete."
Roditeljstvo se sastoji u tome da prihvatimo novog čovjeka u strahopoštovanju i ljubavi, i to potpuno takvog kakav on i jest, od prvog trenutka njegove egzistencije. U tome je žena uglavnom korak ispred muškarca i on mora svoje očinstvo donekle tek naučiti od majke.
Muž i žena bivaju roditelji, ali ipak muškarac samo izvana sudjeluje u trudnoći i rađanju. U bivanju majkom žena ima nedostižnu prednost u usporedbi s muškarcem. Time se u muškarcu javlja posebna dužnost koja ne smije nestati ni u govoru o "izjednačavanju spolova".
preuzeto iz knjige Laun, Andreas: Ljubav i partnerstvo, Verbum Split, 2005.
