Pretpostavlja se da Vas nitko nije prisilio ili uvjetovao na crkveno vjenčanje. Iskreno se za nadati da je to Vaša slobodna odluka. No, ta Vaša slobodna odluka da se vjenčate u Crkvi, da sklopite sakramenat kršćanskoga braka uključuje nešto više od samog obreda vjenčanja u Crkvi. Uključuje kao prvo da ste članovi Crkve, da ste već primili i druge sakramente. Ona uključuje osim obreda vjenčanja i upoznavanje s time što za Crkvu znači taj sakramenat kojega želite primiti, što on u sebi uključuje, kako bi ga trebalo primjereno, vjerodostojno i plodonosno živjeti. Jer vjenčanje je tek početak.
Ako dakle netko tko je vjernik ili se takvim smatra želi crkveno vjenčanje, logično je i normalno da prihvati i sve ono što prethodi i što slijedi nakon takvog vjenčanja. A tu je kao neposredna priprava za taj čin i zaručnički tečaj.
Ako već država ili građansko društvo ne vodi brigu o onima koji se vjenčavaju kod matičara i ne priprema ih za bračni život (osim što ih upućuje u prava i dužnosti u svezi s razvodom), Crkva na to gleda potpuno drukčije. Njoj je iznimno stalo da svatko tko se odluči za kršćanski brak, ne samo da svečano, crkvenim vjenčanjem, uđe u bračnu zajednicu, nego da u toj zajednici i ostane, i to kvalitetno, sretno i sa zadovoljstvom. Jer za Crkvu je sakramenat kršćanskoga braka, kao i svih ostalih šest sakramenata, nešto najdragocjenije što joj je od Boga, po Isusu Kristu, dano. Za Crkvu je to SVETINJA. Ako netko tu svetinju ne cijeni i ne želi, neka ju ni ne traži a nitko ga na to ni ne prisiljava. Božje svetinje i Božji blagoslov u sakramentu kršćanskoga braka Crkva nikome ne nameće. Ako je netko kao dijete možda bio prisiljavan da ide u crkvu i na vjeronauk, sada kao odraslog i zrelog čovjeka nitko ga ne može prisiliti da sklapa kršćanski brak ako to ne želi i ako mu sve ono što je s time vezano (ljubav, vjernost, doživotna nerazrješivost, otvorenost životu, Božji blagoslov " pa i zaručnički tečaj) ništa ne znači ili na to gleda na "svoj" način. Onda je poštenije sklopiti građanski brak.
Stoga je za sve one koji zaručnicima s velikom ljubavlju, otvorenošću i dobronamjernošću žele pomoći da brakovi doista budu sretni i blagoslovljeni, ovakvo gledanje na zaručnički tečaj " kao na nekakvu prisilu, a ne nešto što može dati veću kvalitetu zajedničkom bračnom životu " na određen način uvreda i potcjenjivanje, i jako ih žalosti.

---