Imam 17 godina i jako volim jednog dečka, a i on mene. Ali, njemu je moj otac krsni kum. A mi bismo htjeli biti zajedno. No, netko mi govori da je to grijeh, da se ne može biti s dečkom kojemu je moj otac krsni kum. Inače, uvijek idem u crkvu i vjerujem u Boga. Zanima me je li doista grijeh ako volim toga mladića?

Čitateljica

Ako je jedina veza koju imate s mladićem kojega spominjete " to jest ako ste samo u kumstvu, gdje je on krsno kumče Vašemu ocu " onda prema Zakoniku kanonskoga prava, dakle prema crkvenom zakonu " nemate zapreka za eventualnu ženidbu. No, još ste vrlo mladi pa o tome vjerojatno i ne razmišljate, već samo želite biti »sigurni« da Vaši plemeniti osjećaji ljubavi prema tome mladiću, i njegovi prema Vama, nisu " kako kažete " »grešni«. Dakako, ako biste u svojoj osjećajnoj vezi s tim mladićem rasli i sazrijevali sve do odluke da s njime stupite i u brak, onda je dobro znati ovaj odgovor.

Crkva se, naime " a to vjerojatno i naslućujte " u svojoj ženidbenoj praksi drži određenih zakona koje, za stupanje u brak, valja poštivati. Tako su rodbinska veza i krvno srodstvo, u određenim granicama, zapravo poznati kao ženidbena zapreka ne samo u crkvenim zakonima već i kod primitivnih plemena i naroda.

U svakom slučaju, ovom prigodom ćemo iznijeti propise Zakonika kanonskoga prava koji se tiču zapreka krvnoga srodstva i zapreka tazbine ili svojte, zbog kojih se ne može sklopiti sakrament ženidbe. Pod krvnim srodstvom podrazumijeva se veza među osobama koja proizlazi naravnim rađanjem jednih od drugih, ili rađanjem obiju osoba iz nekoga zajedničkog korijena. Pri tome se razlikuje »ravna linija« od »pobočne linije«. One osobe koje potječu jedna od druge, bilo neposredno (otac/majka-sin/kći) ili posredno (djed/baka-unuk/unuka) srodnici su u ravnoj liniji (ravna loza), a ako ne potječe jedna od druge, ali imaju zajedničke roditelje (brat i sestra) ili nekoga zajedničkog pretka, zajednički korijen, one su srodne u pobočnoj liniji (pobočna loza). Dakako, krvno srodstvo nastaje bez obzira na to je li neka osoba rođena iz valjane ženidbe ili iz izvanbračnih spolnih odnosa. Osobe koje imaju zajedničkoga oca i majku zovu se »pravi« rođaci ili »rođena braća«, »rođene sestre«. Oni koji imaju zajedničkog samo oca ili samo majku zovemo »polubraćom« ili »polusestrama«.
Jednostavno rečeno, »u ravnoj lozi krvnoga srodstva nevaljana je ženidba među svim precima i potomcima, bilo zakonitim bilo naravnim«, dok je u »pobočnoj lozi nevaljana sve do četvrtoga stupnja uključivo« (kanon 1091, par. 1 i 2). Konkretno, u ravnoj lozi srodni su u prvom stupnju otac/majka i sin/kći, u drugom stupnju srodni su djed/baka i unuk/unuka, u trećem stupnju srodni su pradjed/prabaka i praunuk/praunuka, a u četvrtome stupnju šukundjed/šukunbaka i prapraunuk i prapraunuka. To znači da u ravnoj lozi nije moguća ženidba između oca i kćeri, majke i sina, djeda i unuke, bake i unuka, pradjeda i praunuke, prabake i praunuka itd., i to u svim stupnjevima bez granice.

U istome kanonu kojega smo naveli, 1091, a u drugom paragrafu, govori se o »pobočnoj lozi« i u njoj je ženidba nevaljana sve do četvrtog stupnja uključivo. To znači da sakrament ženidbe ne mogu sklopiti braća i sestre, djeca od dva brata, dvije sestre ili od brata i sestre (srodni u 4. stupnju). Jasno je da zapreka postoji i između tetke i bratića, tetke i sestrića, ujaka i sestrične, strica i sinovice.

Glede paragrafa 4 kanona 1091, Crkva jasno daje na znanje da ne daje oprost za sklapanje sakramenta ženidbe ako se sumnja da bi stranke bile krvno srodne u nekom stupnju ravne loze ili u drugom stupnju pobočne loze. To, opet, konkretno znači: ako bi postojala sumnja ili dvojba da bi neka osoba mogla biti kći nekome muškarcu, ili sin nekoj ženi, ili da su dvije osobe brat i sestra, ne smije ih se pripustiti sakramentu ženidbe, niti im je moguće dati oprost od moguće zapreke, jer bi postojala opasnost povrede naravnog zakona.

Kanon 1092 govori o tazbini i kaže da »u ravnoj lozi čini ženidbu nevaljanom u svakom stupnju«. Tazbina ili svojta veza je između muža i ženinih krvnih srodnika, i između žene i krvnih srodnika njezina muža, a nastaje na temelju njihove valjane ženidbe. I tazbina se računa, kao i krvno srodstvo, lozama i stupnjevima («koljenima«). U Crkvi i ona predstavlja zapreku za sklapanje sakramenta ženidbe i ona postoji za muža sa ženinim krvnim srodnicima u svim stupnjevima ravne linije (sa ženinom majkom, bakom, prabakom, itd. i ženinom kćeri ako je ima s drugim muškarcem, te unukom, praunukom, itd.), odnosno za ženu s muževim krvnim srodnicima u svim stupnjevima ravne loze (s njegovim ocem, djedom, pradjedom, itd., i s muževim sinom ako ga je imao s nekom drugom ženom, te unukom, praunukom, itd.). Ne mogu se vjenčati zet i punica, ženina baka ili puničina majka, ženina prabaka, kao ni žena i mužev otac ili svekar i snaha, očuh i pastorka, maćeha i pastorak i dalje silazno. Budući da je ovdje riječ o zapreci crkvenog a ne naravnoga prava, ona se može ukloniti oprostom.

U sljedećem paragrafu, 1093, govori se o zapreci javne ćudorednosti koja »nastaje iz nevaljane ženidbe, pošto je uspostavljen zajednički život ili iz općepoznatoga ili javnog priležništva; zapreka čini ženidbu nevaljanom u prvom stupnju ravne loze između muške osobe i krvnih srodnika ženske osobe, i obratno«. Valjano ne mogu sklopiti ni ženidbu »oni koji su vezani zakonskim srodstvom, nastalim iz posvojenja, u ravnoj lozi ili u drugom stupnju pobočne loze« (kan. 1094). Oprost se daje kada postoji opravdan razlog, i samo ako je isključena mogućnost sklapanja ženidbe s vlastitim potomkom.

Dobro bi bilo da ispitate odnosi li se koja od tih zapreka na Vas i Vašega mladića, kako biste bili doista sigurni.

Preuzeto s dozvolom Izdavača s web stranice Glasa Koncila, iz rubrike "Pitali ste"

---