Osjećaji su važni psihološki čimbenici, emocionalni signali koji nas upozoravaju na to što se događa u nama. Možemo ih usporediti sa radarima koji registriraju, pokazuju događanja, reagiranja našeg organizma na osjetilna uzbuđenja. Osjećaji su zapravo pokretači emocionalnog života, koji utječu na izgradnju našeg emocionalnog odnosa, da možemo doživjeti emocionalnu povezanost, intimnost, nježnost, bliskost, radost, ljubav, veselje. U tom slučaju govorimo o ugodnim emocijama. No, postoje i neugodne emocije kao što su strah, ljutnja, bijes, tuga.

Osjećaji su odraz našeg unutarnjeg stanja, naših unutarnjih reakcija na naše potrebe i želje, djeluju na naše ponašanje, raspoloženje, odluke, komunikaciju, na stvaranje emocionalne veze, zajedništva, bliskosti i prisnosti.

Po sebi nisu ni pravi, ni krivi, dolaze i odlaze. Mogu jedino biti ugodni i neugodni. Kada sam žalostan osjećam se tužno, ljutito, povrijeđeno, zabrinuto ili plačem; kada sam sretan onda se smijem, osjećam ugodno, veselo, zadovoljno.

Za naš odnos važno je ispravno reagirati iz prisutnih osjećaja. Način reagiranja je posebno važan kada u nama vladaju burni, neugodni osjećaji. Tada je dobro reagirati iz distance, odmaka. Uvijek postoji mogućnost izbora, reagiranja na prisutni osjećaj. Imaš pravo na svoje osjećaje, ali ne i na svakakvo ponašanje. Mi bi trebali biti gospodari svojih osjećaja, vladati njima, a ne da oni vladaju nama.

Osjećaje ne možemo kontrolirati, ali naše reakcije koje su potaknute osjećajima trebamo kontrolirati i u tome je naša odgovornost. Trebali bismo reagirati kontrolirano, izdići se iznad osjećaja. Na uvredu mogu odgovoriti praštanjem, uzvratiti na lijep način i sve okrenuti na dobro, a ne hraniti se uvredom i iz nje reagirati.

Naše reakcije ovise o našoj interpretaciji događaja, naših očekivanja, našeg vrijednosnog sustava, gledanja iz naše pozicije. Svaki susret s našim mislima, događajima ili osobama vodi nas osjećajima. Nešto nam se dogodi i mi se osjećamo…!?
Obično idemo od naših pretpostavki koje uzrokuju naše osjećaje. Npr. ako ideš po pješačkom prijelazu i neočekivano te odgurne s leđa tvoja prijateljica, da snijeg koji je upravo počeo padati s krova ne padne na tebe, ti pretpostaviš da te netko napada. Tvoja pretpostavka uzrokuje osjećaj ljutnje, straha. No kada se okreneš i vidiš da te tvoja prijateljica zapravo zaštitila od povrede, taj se osjećaj pretvara u zahvalnost.

Zato je važno kakvo je naše postupanje s našim osjećajima, kako uistinu reagiramo na temelju prisutnih osjećaja. Nikada nemojte drugom reći da ne osjeća što tvrdi da osjeća, jer osjećaji nemaju moralnog značenja, premda se istinski susret ili ranjavanja događaju na području osjećaja. Zato je važno postati svjestan svojih osjećaja, osvijestiti ih i prepoznati.

Kako se osjećam sada i zašto se tako osjećam?

Važno je osjećaje oblikovati u riječi: verbalno i neverbalno - pokretom, gestom, držanjem tijela, imenovati osjećaj, reći "Volim te", ako treba i opisati da se dublje doživi… Opisujući svoje osjećaje i sami postajemo svjesni što stvarno osjećamo, pa pojašnjavanje naših osjećaja vodi dijalogu kojim pospješujemo odnos s drugima.

Izvorišta naših osjećaja su naše potrebe. Osjećaji odražavaju naše potrebe koje želimo zadovoljiti na odgovoran način. Osjećaji mi govore o onome što mi je sada potrebno. Svi imamo emocionalne potrebe: da se osjećaš voljeno, da te se poštuje i cijeni, da doživljavaš povjerenje. Stoga je kvalitetna veza ona u kojoj naučim odgovorno izraziti svoje potrebe, ali se i prilagoditi onom tko ima snažniju potrebu.

Važno je biti iskren sa svakim osjećajem, priznati ga i ne potisnuti, već osjetiti i podijeliti sa drugim. Pogotovo mi muškarci ne bi smjeli potiskivati osjećaje, sramiti ih se i zadržavati u sebi, negirati, jer potisnuti osjećaj izađe iz nas kao čep iz boce, pa znamo nekontrolirano planuti (miran izvana, a pakao u tebi; u sebi trpim jer želim da je svima dobro, a nisam zadovoljan). Kao posljedica potiskivanih osjećaja često dolazi do poremećaja probavnih organa, čira, bolesti srca, povišenog tlaka.

Kada nas naša žena ili partnerica moli za više iskazivanja znakova ljubavi i pokazivanja osjećaja, to je znak da nam se želi približiti ili osjetiti bliskom. Otkrijte joj ono što osjećate i izrazite najbolje što možete. Kako se ti osjećaš ona ne može znati dok joj ne pokažeš i izrekneš svoj osjećaj.

Dijeljenjem naših osjećaja raste kvaliteta našeg odnosa i komunikacije, produbljuje se naša prisnost. Kada zadržavamo osjećaje za sebe, podižu se zapreke među nama. Kada razgovaramo o osjećajima, bilo da su ugodni ili neugodni, kada ih podijelimo s drugim, stvaraju atmosferu intimnosti, prisnosti.

Osjećaji su naš unutarnji život, a izražavanje vanjski život. Osjećaj voljenosti je predivni osjećaj, ali kada ga izrazim svojim riječima ili djelima je sreća. Razum je važan za odnos, no ništa ne vrijedi, ako ga ne prati osjećaj.
Iz iskustva u savjetovalištu zamjećujem da velik broj žena ima osjećaj manje vrijednosti, da ne prihvaćaju sebe, te imaju izražene psihološke potrebe za podrškom i povjerenjem od svojih partnera, kako bi se osjećale voljene, cijenjene, vrijedne, poštovane, te se žale da supruzi ne osjećaju njihove potrebe da budu uvažavane, prihvaćene, slobodne, da ih supruzi ne ohrabruju, nisu im oslonac, ne stoje iza njih i ne brane ih pred drugima.

Osjeti dodir i ostvari bliskost, uživi se u osjetilni svijet druge osobe. To stvara odnos povjerenja, to je dar, odluka, potreba i zadatak da budeš sretan/na.

Branko Pagadur