Brak se rijetko ili nikad ne razvija glatko i bez kriza (C.G. Jung)

Kažu da je brak čaša u koju se nalijeva piće ljubavi, a razbiti ga može jedna jedina tvrda riječ.
Kriza je iznenadan, privremeni gubitak sposobnosti suočavanja s nekom životnom situacijom ili okolnosti.

Kriza nastaje kada ne održavamo odnos. U braku kao dugotrajnom odnosu nemoguće je a da ne dođe do svakovrsnih kriza, nesuglasica, povišenih tonova, povrijeđenosti, predbacivanja, uvreda, do poremećenih odnosa. Jer, brak je složena i teška stvarnost u čijoj su naravi konflikti i krize neizbježna i normalna pojava; zapravo, krize su sastavni dio zdravog odnosa.

Kada se nađemo u krizi odnosa, to ne znači da se više ne volimo, već su razočarenja i krize posljedica neispunjenih obećanja ili očekivanja, posljedica naših iluzija o partneru koje je skrivala koprena zaljubljenosti, idile i romantične ljubavi.

Otkrivamo mane i slabosti koje u vrijeme zaljubljenosti nismo željeli vidjeti, pojavljuju se problemi pred kojima smo zatvarali oči, potiskivali ih, problemi o kojima prije nismo željeli govoriti (npr. seksualne potrebe, odnos s roditeljima, zanemarivanje nježnosti, srdačnosti i mnoge druge nezadovoljene potrebe, posebno potreba za ljubavlju, zaštićenošću, sigurnošću, povjerenjem, prihvaćenošću).

Mi muškarci kada uđemo u bračni odnos obično prestajemo zvati s posla, ostajemo s prijateljima iza posla kao da smo neoženjeni ili bježimo u prekomjerni posao i pred televizor, prestajemo s uređivanjem (npr. s brijanjem), skloni smo neurednosti, nehigijeni (usna šupljina!), ponestane nam sitnih iznenađenja i uzbuđenja, javlja se bračna rutina.

U prvim godinama braka javljaju se problemi prilagođavanja i privikavanja novonastaloj situaciji, izgradnje privatnosti u odnosu na roditelje i prijatelje. Rođenjem prvog djeteta, kada ono obično postane centar pažnje, neki supruzi, a sada i očevi doživljavaju se zanemarenim od svoje supruge pogotovo na intimnom području, te osjećaju ljubomoru, odbačenost i suparništvo, zbog obično smanjenog seksualnog interesa, spolne želje supruge, te nedovoljno posvećenog vremena za supruga.

Mnogo problema i ozbiljnih kriza u braku, pogotovo u početku, dolazi zbog dominacije roditelja nad svojom djecom u braku, te ovisnosti djece o roditeljima. Uloga roditelja je važna i ona ne prestaje s vjenčanjem djece, ali za zdravu, zrelu vezu nužna je samostalnost mladog bračnog para, što znači: osloboditi se ovisnosti o roditeljima, živjeti svoj život oslobođen od navezanosti na roditelje. Neki roditelji često žele zadržati kontrolu nad svojom djecom, odlučivati umjesto njih. Važno se psihološki odvojiti, možemo slikovito reći " "presjeći pupčanu vrpcu" koja nas povezuje s roditeljima.
Osnova bračne ljubavi je sačuvati autonomiju bračnog para. To znači da roditelji ne smiju imati važniju ulogu od partnera. Imajte odvažnosti i odlučnosti roditeljima postaviti granice.

Razloga za krizu ima mnogo, no izvori i uzroci bračnih teškoća nisu različite naravi, nego loši odnosi nastali iz nekvalitetne komunikacije iz koje dolazi do nerazumijevanja, neprihvaćanja, nezadovoljstva, neispunjenih očekivanja.

Iskustvo krize trebalo bi nam pomoći pročistiti ljubav, vratiti nas u dane zaljubljenosti. Kriza je zapravo prilika za promjene i mogućnost uspostave obnovljenog odnosa, prilika da nekvalitetan odnos promijenimo u kvalitetan, a ne da se udaljimo i razorimo brak. To je prilika za suočavanje s trenutno nezadovoljavajućim stanjem i preuzimanjem odgovornosti za izlazak iz nastale situacije, a ne bježanje od nje ili potiskivanje teških osjećaja.

Kriza može biti i korijen rasta bračnog odnosa u izgradnji istinske ljubavi ukoliko smo emocionalno zrele i odgovorne osobe, koje ne traže samo svoje sebične interese, već se trude najprije mijenjati sebe, a partnera razumjeti, i prihvatiti u strpljivosti i tolerantnosti.

Za one koje veže sakramenat ženidbe uputno je potražiti pomoć i zaštitu u molitvi, susretu i razgovoru s Bogom jer On može i hoće pomoći ako ga pozovemo da obnovi i oživi našu ljubav i naše povjerenje koje je ključno za obnovu odnosa i pomirenje.

U krizi je važno upitati se: što ja mogu učiniti, što sam spreman učiniti i što bi bilo dobro da učinim kako bi nadvladali krizu i nastavili odnos ljubavi. Tu također pomaže spremnost traženja i davanja oprosta. Opraštanje je velika vrijednost. Izreći: usprkos svega ipak te volim - otvara vrata našeg srca i daje nove snage za obnovljeni odnos ljubavi.

Branko Pagadur

---