Djed je bio već jako star i ruke mu toliko drhtale da bi kod jela prolijevao juhu.
Ponekad mu je i iz usta znalo curiti. Njegovom sinu i snahi to se gadilo.
Konačno su ga posjeli u kut iza peći.
Tamo bi sjedio sam i žalosno gledao prema stolu.
Jednom mu je iz ruke ispala porculanska zdjelica i razbila se.
Mlada snaha ga je izgrdila, a sin mu je drugi dan priskrbio drvenu zdjelicu iz koje je otada redovito jeo.

Jednoga dana mali četverogodišnji unuk unese u kuću nekoliko drvenih daščica.
"Što to radiš?" upita ga otac.
"Pravim zdjelicu" - ogovori dijete, "da tata i mama mogu iz nje jesti kada ostare".
Tata i mama se pogledaše. Odmah potom dovedoše i djeda za stol i više ga nisu grdili ako bi prolio malo juhe.

jz